Zene1

Partnerski odnosi su zavjesa koja sakriva ili otkriva naše duboke emocije i neispunjene potrebe, sve u skladu sa spremnošću osobe na suočavanje i rad na sebi.

Oni su raketa za lansiranje nesvjesnih obrazaca ponašanja i ograničavajućih uvjerenja (blokada).

I često, na pozornici partnerkih odnosa mi nesvjesno igramo uloge. Spašavamo, progonimo, žalimo se, previše tražimo, premalo dajemo ili gušimo količinom pažnje i kontrole.

Jedna od ovih uloga me jako golica. Uloga žene terapeuta.

Ta uloga nije rezervisana samo za pojedine žene. i ja sam je dugo vremena igrala. Muškarci koji su me tada privlačili su na neki način djeca, nespremni da odrastu, nevješto ili nikako izražavaju emocije i kroz život idu sa hrpom strahova (povodom čega ne čine ništa).

Ustvari, to je bila samo moja perspektiva za koju sam vjerovala da je istina. Mi ljudi manje više stalno upadamo u tu klopku.

To su ljudi kao i svi drugi ljudi, samo sam ih ja pretvarala u slabiće, nemoćne, nesposobne, glupe, iritantne i tragične. Drugačije muškarce nisam ni primjećivala niti su me privlačili.

Gledajući to iz sadašnje perspektive – stvarno ne znam šta bih ja u to vrijeme radila sa odraslim i zdravim muškarcem, odgovornim za svoje emotivno, psihičko, zdravstveno i finansijsko stanje.

Nisam unikatna kada je u pitanju potreba da popravljam muškarce. Ovom zemljom korača armija žena koja i dalje to nesvjesno ili svijesno radi i privlači. Posljednjih nekoliko godina sam kroz svoj razvoj mnogo radila na ovu temu, a nakon toga i radu sa drugim ženama koje su imale slične priče. Posmatrala sam naše mame, bake, tetke. Obrazac ponašanja je postao više nego jasan.

Zašto žene žele da budu terapeuti svojim partnerima?

• Žena koja ima potrebu da bude terapeut muškarcu je žena koja se boji da odraste,  da preuzme odgovornost za svoj život i suoči se sa svojim lekcijama i svojom prirodom te otkrije dublju svrhu svog bitisanja

• Žena koja terapeutiše ustvari treba terapeuta. Kada kažem terapeut, mislim na razne stvari. Terapija je danas online. I offline. Terapija je dovoljno socijalizacije sa prijateljima sa razgovaraš o svemu što te muči. Terapija je meditacija, joga, priroda. Terapija je i širenje razumijevanja o postojanju, o tome kako stvarnost ustvari funkcioniše i čitanje pravih knjiga u pravom trenutku.

• Ova žena je pod uticajem kolektivnih i genetskih (porodičnih) dubokih uvjerenja koje još nije osvijestila i koje je ograničavaju u životu. To često znači i da joj je stalo do toga šta drugi misle o tome šta ona radi.

• To je žena koja može biti pod (nesvjesnim) uticajem porodične karme. Prosto naša podsvijest pokupi stvari koje su se dešavale dok smo bili mali, ali i prije, dok smo gledali mame, bake, prabake. Učimo od njih i ponavljamo njihov model kako bismo osjećali pripadnost svom porodičnom sistemu. Nesvjesno uvjerenje može biti: „Ako sam drugačija – razočaraću majku, izgubiću majku itd.“

• Žena koja terapeutiše partnera može da vidi sebe u njemu i tako dobija priliku da izbiju na površinu sve njene potisnute i nesvjesne emocije koje ima prema muškarcima (odnosi sa kombinacijom ljubavi i mržnje)

• Ova žena još nije spoznala svoju istinsku vrijednost i važnost i mora da je gradi na tome što vjeruje da radi na partneru i gradi njega ili odnos s njim, umjesto da izgrađuje svoju ličnost. Često ćete je prepoznati po tome kako se žali/hvali kako preuzima sve na sebe, kako sve mora sama, kako je uvijek jaka itd.

• Ove žene često imaju nesvjesno ograničavajuće uvjerenje da ne postoji istinska ljubav i baš zbog toga na neki način pristaju na osrednjost u odnosima.

Mnogi će reći: „Bolje vrabac u ruci nego golub na grani“.
Da, ako vi tog vrapca hranite i volite. I ne, ako mu oduzimate krila. Da, ako vas vaše davanje ispunjava i ako zauzvrat dobijate energiju, a ne iscpljenost i nezadovoljstvo.

Svako za sebe zna da li nešto funkcioniše i da li „radi“. Stvar je u tome da za 36 godina nisam srela nijednu osobu kojoj to funkcioniše. Iskreno, meni to sve spada u beznadežni pokušaj da prevedeš žednog preko vode, u prevodu manipulacija.

Nekoliko razloga koji govore da vašem partneru ne treba terapeut, već žena

• I muškarci su ljudi i zaslužuju da im se da prilika da odrastu u ovom životu. Gradeći svoju lažnju moć na njima, oduzimate im dostojanstvo i priliku da rastu, upoznaju sebe i punoću života zbog koje su došli na ovaj svijet.

• Oni nisu tražili vašu pomoć, vi ste ih navikli na to. A navika je samo ponavljano ponašanje za koje ste se odrekli odgovornosti.

• Oni nisu srećniji jer im vi pomažete. Niko nije srećniji jer mu neko drugi pomaže. Ljudi postaju srećniji kada odluče da sebe stave na prvo mjesto i spasu sami sebe.

• Možda vaš partner želi da se razvija u svom pravcu, ali vi mu ne date.

• Koliko je ustvari neki odnos kvalitetan i zasnovan na pravoj ljubavi, to ne možete vidjeti dok god glumite terapeute svom partneru, jer taj muškarac možda voli tretman koji dobija od vas i vas u ulozi žrtve. Pitanje je koliko bi vas volio da postanete ono što ustvari jeste? Možda saznate da vas voli još više. A možda i ne.

Na ovu temu sam započela dublje istraživanje koje će biti objavljeno u nekoliko članaka i krunisano NLP edukacijom za one koji uz moju podršku žele otkriti svoju istinsku vrijednosti i naučiti podržavajuće obrasce vjerovanja i ponašanja u odnosima – prvo sa samima sobom, a onda sa partnerima.

Za početak, o ovoj ulozi žene terapeuta sam razgovarala sa Draganom Šipka, NLP i Reiki stručnjakom i osobom koja godinama proučava temu ženske mudrosti. Pročitajte njene odgovore i osjetićete koliko u njima leži istine o svakoj od nas.

Koji su, po tvom misljenju, razlozi zbog kojih žene žele da budu terapeuti svojim partnerima?

Napravila bi razliku između povremene potrebe da pomognemo partneru (budemo mu terapeut) i stalne potrebe da isto radimo. Svakome od nas je povremeno potebna pomoć i divno je kada smo u partnerskom vezi u kojoj se uzajamno podržavamo, pri čemu je važno poštovati da li partner želi i traži pomoć.

S druge strane, ukoliko imamo stalnu potrebu da budemo terapeut svojim partnerima, čini mi se da se na taj način stavljamo u nadmoćniji položaj od njega (jer smo mi te koje znaju šta treba da se radi i eventualno šta treba korigovati i mijenjati). I nesvjesno preuzimamo ulogu spastelja. Mi rešavamo, pomažemo, liječimo, savjetujemo, i radimo to sa majčinskom ljubavlju. I na taj način mi nesvjesno oduzimamo moć parnerima, ne dozvoljavajući im da razviju sopstvenu snagu.

Treba imati na umu da su oni koji spašavaju istovremeno oni kojima je pomoć najviše potrebna. I da uloga spasioca najčešće govori – „ vidi kako sam pametna, ja znam kako treba, ja vrijedim“. I tu dolazimo do razloga – zašto to radimo?
Da li je to jedan od načina dokazivanja koliko smo pametne, vrijedne, požrtvovane, voljne pomoći? Vjerovatno. Svaka od nas ima svoje razloge, duboke, a osnova svega je nezadovoljstvo u sopstvenom životu.

Težnja žene da bude terapeut svom partneru je znak da je nezadovoljna sobom i svojim životom, a da istovremeno riješava problem izvan sebe – “popravljajući” partnera.

To je isto kao da sjedimo na stolici na kojoj nas nešto žulja, a naspram nas je naš partner na drugoj stolici. Ukoliko tjeramo partnera da ustane sa stolice i da nešto promijeni, mi na taj način ne rješavamo svoje nezadovoljstvo. I nerijetko se dešava da mi i dalje sjedimo na neudobnoj stolici, a da se partneri preko puta smjenjuju.

Stoga, ne spašavajte svoje partnere, ne umanjujte njihovu moć, da ih ne biste poslije izvjesnog vremena proganjali.

Šta bi ti predložila ženi kako bi uspjela da prevaziđe ovaj obrazac i izgradi zdravije partnerske odnose?

Ne volim da dajem savjete, niti da ih primam, a pogotovo da po njima postupam. Ipak, s obzirom da je tema baš interesantna i da sam sama prošla kroz razne ograničavajuće obrasce, napraviću izuzetak i reći da bih savjetovala ženama da se povežu sa sobom, sa svojom unutrašnjom mudrošću koju ima svaka od nas, da razmisle šta žele i koja su njihova očekianja od sebe, od partnera, od veze. I da razmisle o tome da li su same sebi dobri parneri.

Takođe, nikada nije zgoreg ući u cipele svog partnera i iz njegove perspektive pogledati sebe. Da ste vi na mjestu vašeg partnera, da li ste idealna osoba za njega?

Prihvatate li sebe, volite li sebe, cijenite li se dovoljno? Uživate li u samoći same sa sobom? Smatrate li sebe svojim idealnim partnerom?

Tek kada na sva dublja pitanja odgovore sebi one mogu da procijene da li da izađu iz svih odnosa koje ih ne ispunjavaju ili se na odnosu može poraditi na neki drugi, efikasniji način.

Jedino što možemo promijeniti jesmo mi sami. I to je odlično, ne moramo da čekamo princa na bijelom konju. Miijenjanjem sebe, cijeli svijet se mijenja.

Posvetite se sebi. Prisjetite se svojih talenata. Ispitajte sopstvena uvjerenja koja vas pokreću, sputavaju ili drže u mjestu. Ustanite sa stolice, fotelje, kauča. Odbacite sve što vas sputava i žulja. Plačite, pišite, razmislite, oprostite…samo se pokrenite. Prihvatite sebe. Zavolite sebe. Otkrijte koje su vaše duboke vrijednosti. Prisjetite se svoje svrhe.

Budite nježni terapeut samoj sebi, a onda će sve doći na svoje mjesto. Spašavajući sebe, spašavate cijeli svijet.