Bieber 31dec15

Mantra:

I can no longer lie,
Or continue to pretend,
For every mask I wear,
Destroys me in the end.”

 Pjesma kaže.. Is it to late to say I am sorry..? Očito, veliki sam fan Justin Biebera.:)

Nikad nije kasno da kažemo žao mi je. Ali je uvijek iscjeljujuće za nas i za onog drugog.

Istina je, tim činom želimo da se oslobodimo krivice, ali šta je u tome loše? Oslobađamo sebe,  oslobađamo i onog drugog. Oboje osjećamo krivicu, bez obzira na to ko je bacio čini.

STVARI NISU VELIKE I RUŽNE, ONE SU SAMO STVARI

Rekla bih: neko mi je uradio jednu prilično ružnu stvar.

Ali nije je uradio meni. Samo je uradio. I stvari nisu tako velike i ružne, one su samo stvari. Mi ih činimo većim nego što jesu kako bi se zakopali u njima.

Ipak, mi smo emotivna bića i te stvari probude u nama davno skrivene sjenke, emocije koje nisu prijatne i lako svarljive. Te emocije trebaju vremena da nađu svoj put van. One se pitaju: Zašto nisam dobila to Žao mi je? Da li ću ikada dobiti to Žao mi je..

Pustila sam svoje emocije da traže svoj put do jasnoće. Vjerovala sam u emotivnost. I jasnoća je progovarala na trenutke, spontano, ali velikodušno..Počinjala sam da razumijem..

Kada povrijedimo nekoga osjećamo tu neugodnu, izjedajuću krivicu i naravno da nam je najlakše da ne pričamo o tome, da se sklonimo, da se vječno sklanjamo.

Sjetila sam se sebe u tinejdžerskim danima i vezama. Bila sam jedna od onih fatalnih djevojaka što znaju slomiti srce i otići bez riječi.

I godinama poslije, kada mi se ljubazno javi neko od njih sa željom da me čuje, da čuje kako sam, jednako ljubazno sam skraćivala razgovore i skrivala se od njih. Jer negdje duboko, jesam osjećala krivicu.

Sjetila sam se da sam još kao dijete pitala poznatog psihoterapeuta, porodčnu prijateljicu, zašto roditelji ne kažu da im je žao zbog nekih „grešaka“. Rekla je: „Kada bi neki ljudi priznali sebi krivicu koju osjećaju, možda ne bi mogli preživjeti“. Tako im je lakše…

ŠTA JE USTVARI OPRAŠTANJE?

Kažu da je opraštanje odustajanje od nade da su stvari mogle biti drugačije. To na neki način zaustavlja prebiranje mislima po prošlosti.Ali ja nisam prebirala po prošlosti. Bila sam više nego ok sa svojim sadašnjim  životom.

Ali prosto i dalje mi nedostajalo to Žao mi je..

Mora da sam neki veliki obožavalac razumijevanja. Ono je nekako ljudskasto, suptilno, kao nježni pokrivač koji prekrije svu našu zbunjenost i vrati nam ljudskost i toplinu.

I onda sam shvatila..Ako sam toliko željela to Žao mi je, trebam postati Žao mi je osoba – osoba koja je sposobna da kaže drugom iskreno Žao mi je, ali i da primi isto to.

Koliko god vremena je prošlo. Nikad nije kasno da kažemo žao mi je.

ŽELIM TI SREĆU! NE BAŠ.

Nije tako lako kao što se prave da jeste. Osipam se one priče u Ričard Gir budističkom stilu koje kažu da svakoj osobi koju sretnemo u sebi kažemo „Želim ti sreću“. To kao poništava sav taj bijes, ljutnju, ogorčenost, krivicu. I dont think so.

Znam ženu koja je zatekla u krevetu muža sa najboljom prijateljicom. Recite njoj da upotrijebi ovu Ričardgirovsku afirmaciju. Garantujem da bi sav bijes eskalirao sa 5 na 105 na emotivnoj skali.

Ljudi pišu knjige da bi iscjelili ove emocije, idu u manastire, mole se iz dana u dan, povlače se iz javnosti, mršaju, debljaju se, plaču, tuguju, iscjeljuju se, kriju se. I ko zna šta još.

Herojski je i magično dati sebi vremena da zavoliš svoje sjenke, prigrliš svoj sram, tugu, krivicu, jer tek kad ih uzmeš u naručje možeš slobodno ići pute s voje svrhe i shvatiti šta je self love.

Self love nisu afirmacije. Self love je nježno prihvatanje emotivnosti u svoj njenoj punoći. Self love znači zavoljeti svoj sram i sve ono o sebi što kriješ. Sve svoje neautentične priče.

DA LI OPRAŠTANJE USTVARI POSTOJI?

 Ili se može svesti pod prihvati i nastavi dalje?

To mogu izvesti, izvela sam mnogo puta, dobra sam u nastavljanju dalje. Imam urođenu ljubav prema životu u carpe diem stilu, svi vatreni znakovi to imaju.

Ali sad stvarno želim da razumijem drugo biće. Potpuno, srcem, bez racionalizovanja, bez osude, bez onog – ja sam bolja od tebe.

Biti bolji od drugog tako nezabavno i neprimjenjeno zreloj osobi. To više ne radi za mene…

I zato sam pustila sebe da želim to žao mi je..A šta god poželim znam da će mi doći. U vidu odgovora, znaka, riječi, pjesme, poziva. I došlo je. Brže nego što sam očekivala. Bilo je to otvoreno pismo za empate od iscjeljenog narcisa na elephantjournal.com i dalo mi je taj pečat na kojem piše: Razumijem. Jer mi empate smo nekad bili narcisi..

Cijelo pismo možete pročitati ovdje: http://www.elephantjournal.com/2015/12/an-open-letter-to-empaths-from-a-recovering-narcissist/

Nekako sam kroz to dobila ono Žao mi je. Bila sam pomirenija sa svim. Ne znam da li je to ono nešto što će me dugo držati pomirenom, ali trenutno radi. Whatever works.

A mi empate, mi možemo da imamo divan život u izobilju ljubavi, nježnosti i topline za kojom potajno žudimo. Mi samo moramo shvatiti sopstvenu vrijednost i prestati tražiti njene potvrde na “pogrešnim” mjestima.

Moguće je.. Ja nekako živim taj život upravo sada. Pitajte moje prijatelje, oni znaju najviše o tome:)

Stoga,

Pronađite svoju inspiraciju.

Tražite potvrde od onih koji su već tu i primajte njihovu toplinu i nježnost.

Učinite svoju svakodnevnicu boljom od sopstvenih snova.

Povjerujte da zaslužujete najbolje od najboljeg i uvijek podsjetite sebe: JA BIRAM.

Učite da živite u stanju konstantne zahvalnosti i ne ljutite se na sebe kada to nije tako.

Učinite svoj život svojom najboljom meditacijom, tako da ne morat da bježite od sebe i povlačite se.

Pronađite sopstvenu magiju i pustite je neka stvara  pjesme, priče, haljine, pogačice od bosiljka ili puteve. Samo budite svjedok kako stvaranje riješava sve samo od sebe.   

Vrijeme je.