U 2015. Godini Prijateljstvo Me Naucilo Da Volim

Ne mogu da vjerujem da pišem o ljubavi.

Poplava statusa i tvitova o istoj me i zasmijava i tjera na zabranu zloupotrebe ove riječi o kojoj mnogi govore, a samo rijetki je poznaju. Najčešće je to situacija: napravio/la sam previše sranja danas, pa ću da se istuširam statusom budite u ljubavi, budite ljubav i sperem sav smrad sa sebe.

I onda kažemo: život je sranje..Nije život sranje, mi pravimo sranja. Uostalom mi smo život. Kad nema jednog, nema ni drugog – hop, loptica nazad u naše ruke.

Da se vratimo na temu..

Zovem je istinska ljubav. Istinska ljubav je sve ono što smo prećutali. Ona postoji u svakome od nas, najčešće ispod osjećanja straha i panike, emotivnog bola u srcu, preumorne štitne žlijezde ili odavno nepročišćene jetre.

Ponekad se pojavi na sekund, ali mi je odbacimo brzim dogovorom za kafu, gromoglasnim smijehom bjekstva ili bilo kojim drugim paketom maglovite zabave i uzbuđenja.

Ne znam da li bih je ikada uspjela otkriti da nije bio prijateljice pored mene koja ju je iščupala. Ne zato što je Jelena life coach koji posjeduje set pravih pitanja za čupanje istine, već zato što je prijatelj koji neće pustiti dok ne iščupa – ono najbolje iz mene.

IGRAJUĆI CHA CHA CHA KROZ KARMIČKU GODINU

Gledajući unazad – kažu da je ovo bila karmička godina i prilično sam saglasna s tim. Kod mene demonstrativno jeste, karma došla po svoje, počistila i otišla. Koji bi drugi smisao bio osjećanja prevare, manipulacije, iznevjerenosti i prevelikog broja lažnih likova u njoj, osim da sam tako nešto nekada davno posijala…

Nasmijani klovnovi sa tužnim licima ispod crvenog nosa.. Previše toga sam vidjela u sebi i drugima. Intuicija mi nikada nije najavila da ću vas sve jednom vidjeti gole.

I na kraju, razumjela sam, ljudi prosto moraju da lažu i da se lažu, ne može čovjek da podnese svoju istinu, da je prizna sebi i drugima. Neko ne može ni da kopa tako duboko do nje, jer vlada epidemija straha od ranjivosti i kako je preživjeti..

Zbog toga valjda ljudi bježe u new age „love & light“ sranje, histerični smijeh ili alkoholno olakšanje (alkohol na engl je duša, simbolično nadasve).

Redale su se nepozvane, nenajavljene, prebrze životne lekciju kroz 2015. godinu.
Negdje između primanja karmičkih metaka i hrabrog koračanja sa kartonskim kutijama, dva seljenja, jednog otvaranja, promjene životnog kursa i gomilanja svjesno odabranih odgovornosti, svaku od njih sa mnom su otplesali – prijatelji.

Disali smo zajedno, tijelima pripijeni, izvodili sve pokrete, padali, dizali se, bivali ranjivani i rane zavijali.
Da li je prijateljstvo istinska ljubav..Let's see.

ONI KOJI TE ISTINSKI VOLE, VOLE TE JOŠ JAČE KADA SI RANJIV/A

Ovog ljeta sam imala preteško iskustvo za moj ukus (poznato po ranijem tekstu “PROCIJENIM ČOVJEKA DOK SI REKAO IDIOT”). Željela se sakriti po mogućnosti vječnim boravkom u krevetu.

Prijateljica me doslovno podigla iz kreveta i vratila nazad u suočavanje sa životom. U tom trenutku osjećala sam stid da budem toliko ranjiva pred njom i vidjevši to, ona me upitala: jesi li ti ikada imala prijatelja?

Istina je u neku ruku bila – nisam. I to ne zato što moji prijatelji nisu bili dovoljno dobri, bili su čarobni, već zato što nisam bila spremna pokazati ranjivost pred njima. Krila sam je od sebe i drugih.

I jesam li bila odbačena radi svoje ljetne epizode sapunice? Ne baš. Oni koji te istinski vole, vole te još jače onda kada je to potrebno.

MI SMO MALE MACE KOJE VIDE VELIKU ZVIJER U OGLEDALU

 Do decembra sam već bila uvježban slobodni igrač sa visokim goodness capacity-jem, ojačana i otporna na karmičke metke i duboko uvjerena da sam naučila mnogo o životu, ljubavi i odnosima.
Zar to nije tako stalno? Misliš da si naučio. A onda te život iznenadi.

Sjećam se da sam početkom decembra pročitala aspekte planeta, nešto u stilu – eh kada bi decembar mogao trajati jedan dan..Kao i obično, sumnjam u sve, pa sam sumnjičavo sklopila laptop i nastavila koračati stavom koji doseže brojanje antena na zgradama.

Karma je odlučila da očisti sve što nije stigla u prvih jedanaest mjeseci i da napravi teatralnu rekapitulaciju mog života prije nego što mi uruči novogodišnji poklon.

A znate kako je na kraju..Uvijek ono najteže..Zadnji mjesec u firmi u kojoj si dao otkaz.. Zadnja noć provedena sa nekim..Zadnja noć na moru.. Zadnji ispit – zadnja samskara.

Samskara je riječ na sanskritu koja predstavlja negativne obrasce koje ponavljamo u životu ili bolje reći – ponašanje o kojem smo ovisni i prosto ne možemo da ga promjenimo.

Svi imamo svoje samskare. Postoje u nama kao drveća patnje, još lakše, zamisite ih kao drveća badema od kojeg je svaki badem jedna posebna samskara.

Decembarskska samskara. Zove se: bojim se – i zato ću te zauvijek otjerati.
To je strah da ćemo izgubiti nekoga, zbog čega se pretvaramo u aždaju koja jede samu sebe. On je besmislena zaštita od onog što nam je najviše potrebno (smijem se glasno na sve svoje pokušaje zaštite).
On je vapaj istinske ljubavi koja želi da izađe van, a ne smije.

Bila sam uplašena i mnogo puta ranije. Mi smo ustvari male mace koje vide veliku zvijer u ogledalu. I mnogo puta na moj strah sam nazad dobila strah. Ali ovaj put, bio je to moj prijatelj. Izvratila sam se naopačke i pokazala mu najtamniju stranu i na to mi je rekao – da me voli i da će me voljeti.

Sagorio je cijelo drvo patnje u samo nekoliko sekundi. Razmekšao nesagledivi ego. Izbrisao rečenicu ispred čela na kojoj je oduvijek pisalo: PONOS MI JE VAŽNIJI OD SVEGA. Pretvorio me u umiljato mače koje priznaje da mu ušuškanost znači cijeli svijet.

I znala sam, sve je čisto sada, karma je završila godinama dug posao i dobila sam davno zaboravljenu nagradu – osjećanje bezvremenske, vječne, bezuslovne, istinske ljubavi.

One otrcane, bezuslovne, nevezane za ishode, bezzahtjevne, one o kojoj je govorila Maja Angelou dok sam se pitala Majo „na čemu si ti“ kad možeš reći da onog koga voliš, trebaš osloboditi.

ŽIVOT NAM PRUŽA MNOGO ŠANSI, ALI NE I NEBROJENO MNOGO

Sa ove tačke gledišta, zaljubljenost i nije neka tako ozbiljna stvar. Nije nešto zbog čega bi se ljudi trebali samokažnjavati kao što to rade, ali jednostavno – nije toliko važna i nije ni toliko lijepa koliko se silno uvjeravamo da jeste. Ali je potrebna, jer je put do istinske ljubavi.

Lijepo je smijati se nad svojim iluzijama… Ako pričamo o novogodišnjim željama, ne mogu vam poželjeti ništa bolje od toga…
2015a me naučila da svijet gledam očima i srcem djeteta. A decembar me naučio šta je stvarno važno u životu, iako sam davno odvojila važno od nevažnog i mislila da o tome sve znam.

Ali nikad ne znaš.. Život je toliko nepredvidiv i čaroban da me svi pokušaji upiranja i manipulisanja životom sada dobro nasmijavaju.

Ne znam u šta ću vjerovati sutra, ali danas znam da osjećanje istinske ljubavi nastaje kao zbir dva sabirka: goodness capacity i „nothing to lose“ kind of mood.

Mnogo samskara je sagoreno da bi se povećao taj kapacitet i izgovorile sve davno prećutane riječi.

Tako da je bolje da počnete da palite svoje unutrašnje vatre, jer život nam pruža mnogo šansi, ali ne i nebrojeno mnogo.

ONI KOJE ISTINSKI VOLIMO ISTINSKI VOLE NAS

Svako na svijetu traži nekoga ko će ga voljeti. Ali to ne mora da bude neka nova osoba ili neka na koju ste navalili da bude.

Kako ćete ostvariti bliskost, biti prepoznati, voljeni, opušteni i slobodni u odnosu sa novom osobom ako to niste uspjeli sa svim postojećim osobama u životu? Vratimo se na početak – ako niste uspjeli biti bliski sa sobom.

Srodne duše su možda već tu i od njih možete da počnete. Slavite svoje prijatelje, dijelite sebe sa njima, otkrijte nove nivoe bliskosti i budite toliko iskreni i kada osjećate strah da će vas napustiti čim progovorite. Jer neće.

Oni koje istinski volimo istinski vole nas.
Zato ne trebate brinuti da li ćete nekoga izgubiti, da li će se naljutiti, da li će vas razumjeti, prepoznati i voljeti takve kakvi jeste.

Da istinski volite nekoga, taj neko bi istinski volio vas. I nikada se ne biste pitali.

Ako se pitate da li je to prava osoba – nije.
Ako se pitate da li je vaš posao vaš životni poziv – nije.
Kako znate da nekoga istinski volite – jednostavno znate. Ne pitate se.

A kad smo kod mene..Dala sam sebi jedno obećanje. Neću se ponovo lagati kako mi nije nedostajalo ovo osjećanje. Neću govoriti da ono ne postoji i bježati u klovnovsku površnost kako bih zasmijavala sebe i druge da možemo i bez toga. Neću umanjivati njen značaj kako bih umanjila strah od dosade i odrastanja. I neću pristajati na prosječne odnose i druge izbore.

Jer istinska ljubav je već tu. Položila sam finalni ispit.

Izgovorite sve ono što ste prećutali i znaćete odmah na čemu ste, znaćete kakva je osoba pored vas, da li je istinski volite i da li ona istinski voli vas. Vremenom govoreći svoju istinu, naučićete i kada, kako i kome pokazati svoju ranjivost.

I onda, možda se probudite jedno jutro sa osjećanjem istinske ljubavi u sebi.

Open your eyes and see.

u 2015. godini

Nastaviće se..