Procenim-covjeka-dok-si-rekao-idiot

Pogled na život kroz indijsko narandžaste naočale

Dugo sam razmišljala o ovom naslovu. Cijelih pet minuta, što je iz moje perspektive veoma dugo. Narednih pet minuta su mi zvonili telefoni nakon objavljene najave teksta – moji zabrinuti prijatelji nisu srećni sa ovim naslovom. Prijatelji.. Najbolji sir na mojim makaronima, obožavane jagode na torti od belgijske čokolade.

I evo nas ovdje da govorimo o tome kako naivnost može da donese nevjerovatne mogućnosti da napredujemo, živimo sa vječnim entuzijazmom i nerezervisanom posvećenošću – punog srca (wholeheartedly).

Pogledaćemo život kroz nove, ne pink, nego indijsko narandžaste naočale i staviti ga u novi sjajni okvir sa kojim blistamo – i kada podignemo glavu gore i kada je spustimo dole.

Sve je ukusnije kada dodamo malo ljubavi u to.. a ljubav i naivnost su kao cimet i klinčići.

Naivnost kreira nevjerovatne poslovne mogućnosti

Moja najbolja prijateljica trenutno čita onu prilično debelu knjigu o Steve Jobs-u. Ona je u nekom periodu promjena, kad daš otkaz i ulaziš u svijet freelancer-a. Freelenceri, to su oni ljudi koji su slobodni i rade za sebe, najčešće ono što jako vole. “Slučajno” sam i ja čitala ili bolje reći proučavala tu istu knjigu prije nekoliko godina kada sam dala otkaz prošlom životu i zakoračila u svijet slobode. Sadržaj knjige se toliko utisnuo u mene da je u mojoj kratkoj biografiji pisalo “sljedbenica think different filozofije”. To su bili oni momenti kad se toliko prepoznaš i shvatiš da je vrijeme da daš sebi dozvolu da živiš sebe, svoju prirodu i svoje snove, bez obzira da li se to sviđa drugima ili ne. Bez obzira da li se TI sviđaš drugima ili ne. Kada shvatiš da ti je dosta pokušavanja da se strpaš u određene kalupe i da ti nijedan kalup ne odgovara. I onda kreneš da kreiraš svoj savršeni kalup..da prilagođavaš životne okolnosti svojoj prirodi – umjesto obratno.

I baš juče, prijateljica mi je poslala scan jedne njene stranice, čije sam redove debelo podvukla tih davnih dana. I tako me podsjetila na sve o čemu upravo pišem.

Koja je ključna osobina koja nam je potrebna da ne vidimo da je nešto nemoguće i baš zbog toga napravimo čuda, učinimo nemoguće mogućim? NAIVNOST. Dječija, razigrana – NAIVNOST.

Sigurna sam da ste ponekada čuli rečenicu: “Ne budi naivan, nema ništa od toga.”Ko kaže da nema? Možda prevelika opreznost iz nas ili pak nesigurnost, nepoznavanje sebe, neznanje o zakonima kosmosa ili  nešto sasvim deseto.

Ta dječija naivnost i uvrnuta sposobnost da ponekad iskrivi realnost je bila ključna za sva životna djela i riječi koje je kreirao i izgovorio Steve Jobs. I mnogi drugi prije njega i poslije njega.Ta dječija naivnost je meni u životu donijela bogatstvo.

Ogromno iskustvo, prijatelje o kojima samo sanjati možeš, dublje odnose sa porodicom, posao u kojem dostižem svoj puni potencijal, mogućnost da budem tu za druge i osjećaj ljubavi koji me vodi. Zahvaljujući baš toj naivnosti sinoć sam u prirodi jednog parka imala nezamislivo zabavan i emotivan čas Yoge sa djecom. Zahvaljujući toj naivnosti danas imam prvi čas Joga Nidre koju dugo godina obožavam. Zahvaljujući toj naivnosti od septembra krećem na nove ekukacije na području ThetaHealing i Yoge koje su više nego što bih ikad ranije mogla predvidjeti i poželjeti. Recite mi da se previše hvalim, a ja ću vama reći da vam želim da imate  mnogo više od ovoga što ja imam. Reći ću vam da je za vas u redu, sigurno, bezbjedno i moguće da dosegnete svoj puni potencijal, da sarađujete sa ljudima koji vas ispunjavaju, da živite u bogatstvu i dijelite dobro sa svijetom.

Riječ bogatstvo ima u sebi riječ Bog. Svi smo rođeni sa pravom na bogatstvo. Sa pravom da budemo lijepi, pametni, ostvareni. Da pored sebe imamo lijepe, pametne, dobre ljude sa kojima se razumijemo sa lakoćom, dobro sarađujemo, družimo se i volimo. Potrebno je samo malo naivnosti da povjerujemo u sve to.

Da li postoji prava ljubav ili samo naivni vjeruju u to?

U svijetu naivnih, mi se začudimo na rečenicu: “Čuj, prava ljubav, pa zar to još postoji?” Ako vjeruješ da ne postoji, onda si u pravu. Ako vjeruješ da postoji, opet si u pravu. Priznajem, radila sam prilično na tome da povjerujem. I life coach ima svog life coach-a.

Uticaj kolektivnih uvjerenja i načina odrastanja na temu ljubavi i partnerskih odnosa je ogroman i dok smo jako mladi, nismo svijesni tog uticaja. Mnoštvo je unutrašnjih blokada prema ljubavi sa kojima hodamo svakodnevno.

Sve što privlačimo u svoj život ima veze sa blokadama i našom trenutnom vibracijom. Što zračiš to i privlačiš. Ne vjeruješ da postoji ljubav, dobijaš iskustva koja potvrđuju da ne postoji. Život postaje mnogo lakši kad imaš potpuno razumijevanje ovih principa.

I da li prava ljubav postoji ili samo naivni vjeruju u nju?

Uvijek sjetim jedne polaznice koja je dolazila na časove Yoge, govorila je o tome kako je oduvijek zamišljala muškarca koji će joj zaista odgovarati i kad god bi upoznala nekoga prosto bi imala zelene i crvene zastavice koje joj govore da li je to slično njenoj slici odgovarajućeg muškarca. Ako nije, išla je dalje sa vjerom da će taj neko doći – kad bude vrijeme da dođe. Tako je i bilo. Kad je bilo vrijeme, on je došao i danas imaju odnos o kojem je uživanje slušati. Njene oči sijaju kada govori o tome i naša cijela grupa zablista predivnom energijom kada je slušamo.

Ponekad je potrebno samo čekati. I nije bitno koliko, bitno je da imate vjeru u to da prava ljubav postoji.

Ako želite biti naivni i povjerovati da prava ljubav postoji, za početak radite sami ili uz podršku stručnjaka, na usvajanju sljedeća dva uvjerenja:

  1. Za mene postoji prava osoba.
  2. Prava ljubav je moguća

I još nešto. Da biste privukli svoju najpodobniju srodnu dušu, ključni zadatak je vrlo jasan – morate prvo da zavolite sebe. Naučite da uživate u sopstvenom društvu i nagrada će stići kad se najmanje nadate.

Naivnost VS Opreznost

Svaka osoba je individua za sebe i u karakteru neko ima više ili manje određenih osobina i među opreznosti. Opreznost se može posmatrati na razne načine i u različitim kontekstima, ali sigurno da je nam je nam je zdrava doza opreznosti potrebna da imamo određenu sliku o posljedicama, mogućnost da procijenimo, da donesemo odluke sa kojima smo u skladu, ali i da sačuvamo svoje zdravlje u životu.

Ipak, pretjerana opreznost može da bude izražena i kao dominirajući strah od loših posljedica, strah od greške, strah od ponavljanja ranijih grešaka, strah od budućnosti, života, ljubavi.

Veoma često pravimo negativne projekcije o budućim događajima radi pretjerane opreznosti, odnosno iz straha da ćemo napraviti grešku, a pri tome zaboravljamo da je budućnost baš onakva kakvom je mi kreiramo i da je naš osjećaj u sadašnjem trenutku mjera za procjenu, ne osjećaj koji projektujemo na budućnost.

Govoreći iz ličnog iskustva, manjak opreznosti u “prošlom životu” mi je donio previše radnih sati, narušeno zdravlje i loše odnose. Onda sam učila da budem opreznija, ali kako se to obično dešava kada pokušavate da podignete drvo koje je palo na jednu stranu, ono onda padne na drugu stranu i treba vam još vremena da ga podignete i vratite da stoji pravo. Postala sam previše oprezna. Bojala sam se i štitila, kreirala svoju savršenu zonu u kojoj sam bila sigurna da neću pogriješiti. I nisam ni griješila. Ali da bih se razvijala dalje, morala sam iskoračiti iz sigurne zone. Da bih se osjećala živom, morala sam izgraditi osjećaj da sam bezbjedna na drugim osnovama. Na novom samopouzdanju, vjeri u svoje procjene, vjeri u sebe, razumijevanju sebe i razumijevanju drugih. Na hrabrosti da dopustim drugima da me upoznaju onakvu kakva jesam, sa lepršavim i manje lepršavim stranama. Na slobodi da budem ono što jesam, bez glumatanja, bez foliranja, bez štita.

Sa svim ovim resursima, opreznost kakvu sam upoznala ranije nije bila potrebna. Naivnost je ta koju sam željela sačuvati jer su mi njene greške donijele više.

Da li to znači da želim da vas ohrabrim da jednu grešku ponavljate deset puta? Ne.Da li želim da vas ohrabrim da griješite? Da.

Da. Jer su greške dokazano jedini način da se razvijete, da budete kreativni, uspješni i sposobni da volite. Da, jer greške ustvari uopšte ne postoje. One su iskustva i lekcije. Život je iskustvo.

Da li su prvi koraci bebe koja se posrće i pada na guzu greške? I da li kada odrastemo ne učimo da hodamo kroz život na način na koji to bebe uče? Da li će vas prevelika opreznost sačuvati od greške? Možda hoće, ali će vas sigurno sačuvati i od života o kojem sanjate.

Neka svako bira za sebe.

I pitate li se sad, šta ako budemo naivni i neko iskustvo se ne završi onako kako bismo željeli?

Ako život nije fudbalsko prvenstvo u kojem brojimo pobjede i poraze svog ega i mrzimo protivnika, zašto je mogući (najčešće umom isprojektovani) negativan ishod toliko ograničenje? Jedna stvar nas vodi ka drugoj stvari.. To je tok života..Naš posao je da ostanemo otvoreni i ostanemo u ljubavi.

Zahvalite svojoj naivnosti što vam je donijela to iskustvo, ponesite one dobre osjećaje iz njega i nastavite dalje sa vjerom u ono što želite Na kraju uvijek ispadne bolje nego što smo zamišljali. Dopustite da vas život iznenadi!

Rezervoar ljubavi

I da li je ovaj tekst nepotrebna gomila riječi, uobičajena pozitivnost life-coach-eva, umjesto kojih sam vam samo mogla reći: Bila sam naivna i upoznala sam IDIOTA. I još neko je danas upoznao IDIOTA. I vas je neko ranije upoznao i misli da je upoznao IDIOTA.

Stvar je ličnog izbora. Da li ćemo sakrivati sebe i kritikovati sebe jer smo naivni i upoznajemo IDIOTE ili ćemo razumjeti da niko od nas nije IDIOT?

Da li ćemo ostati otvorenog srca i ponijeti dobre osjećaje iz odnosa i puniti svoj rezervoar ljubavi u grudima dok živimo sadašnost i krećemo se dalje prema svemu što želimo?

Ili ćemo gaziti jedni druge, mrziti sebe ili njih, kriviti, sakrivati se, sakrivati poglede u kojima se na kraju ionako krije, jedna jedina – ljubav?

Ja sam izabrala.

A vi?

Fotka preuzeta sa FB Besno Pile

Peace & bliss

Bojana Blažević

Savjetnica za lični razvoj I Basic ThetaHealing instuktor I Rainbow Kids Yoga instruktor u BiH