Illustration-higher-education

Revolucija globalnog edukativnog sistema

Postoje neke stvari koje znam samo na intuitivnom nivou. Na racionalnom ih čak ne znam objasniti.

Jedna od takvih  je revolucija globalnog edukativnog sistema i to koliko mi ona znači.  Takav izraz sam prvi put pronašla u jedinstvenoj malezijskoj kompaniji koja to čini veličanstveno www.mindvalley.com

I samo sam znala da je to  „TO“, kao kad se zaljubiš:).

A kad se zaljubiš onda počneš da primjećuješ znakove…Neki od njih:

Magično pitanje

Negdje na polovini puta između ovog zaljubljivanja i kreiranja prve radionice na temu „Pozitivno roditeljstvo i učenje mladih uz NLP“, desila se jedna divna poludnevna radionica gdje sam podučavala učesnike kako da spoznaju svoje, ali i preferencije drugih ljudi (meta programe) i time lakše i ugodnije motivišu sebe i druge. Bilo je mnogo smijeha i zabave na radionici, opuštenost nas je vodila kroz razgovore iz diskusije, a onda je jedan radoznali mladić u trava zelenoj košulji izgovorio pitanje upućeno meni.

Pitanje je glasilo: da li mislite da je cijeli obrazovni sistem baziran na meta-programu OD?

Prije nego što kažem šta sam odgovorila, daću kratko objašnjenje šta su meta-programi i šta je konkretno meta-program OD.

Meta-programi kao centralna platforma našeg razmišljanja

Meta-programi su preferencijalni stilovi našeg mozga, odnosno mentalni procesi  koje mozak jedne osobe najčešće preferira i koji onda upravljaju, vode i i utiču na druge mentalne procese. Drugim riječima, oni su procesi na višem nivou (meta nivo) nego mentalni procesi  na koje oni utiču.To bi se moglo uporediti sa centralom koja kontroliše  dva telefona koja  će biti povezana jedan s drugim tokom procesa razgovora ili termostat koji kontroliše da li je vaš klima uređaj uključen ili isključen.

Različiti meta-programi znače da kreiramo različitu interakciju sa svijetom oko nas:

  • Primjećujemo različite stvari
  • Kodiramo iskustva drugačije
  • Koristimo različite jezičke obrasce
  • Dajemo manje ili više značaja različitim stvarima

OD“ vs „PREMA“ MOTIVACIJA (META-PROGRAM)

To je ključni meta-program jer se odnosi na motivaciju. Idemo da vidimo o čemu se radi.

Ljudi sa metaprogramom “OD” razmišljaju o posljedicama koje žele da izbjegnu i motivišu se (iznutra i vani) prijetnjama. „Ako budem dovoljno trenirala, neću se udebljati. Ako dobro uradim test, neću dobiti jedinicu i slično. Ako ostvarim taj cilj, neću se više boriti sa siromaštvom.“ Ljudi sa ovim meta-progamom mogu biti sklonu odugovlačenju, oni neće djelovati sve dok kazna za to što nisu reagovali ne postane dovoljno bolna za njih. Oni se teže drže svojih ciljeva, ali su dobri u prepoznavanju nevolja i problema u poslu.

Ljudi sa razvijenim meta-programom „PREMA“ razmišljaju u pravcu ciljeva i motivišu se postignućima. „Ako budem dovoljno vježbala, osjećaću se zdravo, samopouzdano i izgledaću fenomenalno.“ Oni su odlični vizionari, ali mogu biti veoma naivni jer teško identifikuju probleme. Mogu previše da „lebde na nebu“ i postave nerealne ciljeve, ali u suštini oni  izvuku mnogo od života.

Kada je u pitanju komunikacija sa osobama „PREMA“ je li potrebno da kažem da ih uopšte ne motiviše to što ćete im oduzeti nešto, kazniti ih i kritikovati? Ili kada su u pitanju osobe „OD“ pričajući im šta će sve da dobiju ili kakve bi stvari mogle da budu kada bi vas poslušali?

Vraćamo se prvobitnom pitanju učesnika radionice u trava zelenoj košulji:„Da li je cijeli obrazovni sistem baziran na metaprogramu OD?“

Moj vanjski odgovor je bio: Ne znam. I ne bih željela da se upustim u takvu generalizaciju.

Ali iz mene je potekao i još jedan odgovor. Suze.

I kao što rekoh, ne tražite racionalni odgovor odakle suze. U mom svijetu intuiciji se ne daje oblik.

education-banner

A onda se pojavio Znak No2  –  Neka procedura

Prije nekoliko dana imala sam priliku da čujem kako se u osnovnim školama sprovodi određeno testiranje đaka devetog razreda u kojem oni nisu baš pokazali dobre rezultate i zainteresovanost, a donekle ni njihovi roditelji. Nisam sigurna da sam dobro shvatila koja je svrha testiranja i kome je uopšte važno takvo testiranje, a trebala mi je ta informacija kako bih sebi objasnila zašto bi sebe ili svoje dijete jednog dana motivisala na ulaganje energije u to. Shvatila sam da to Ministarstvo traži i da je u pitanju „neka procedura“.  Slabije shvatam formalne procedure. Potrudila sam se da pročitam na internetu članke o tome. Nejasni pogled đaka u tetu ljubičastoj odori je zaokupio svu moju pažnju – http://www.glassrpske.com/drustvo/vijesti/Na-provjeri-znanje-malih-maturanata/lat/118841.html

Ono što sam sigurno dobro čula je da su nastavnici motivisali učenike govoreći im da će im ocjene biti upisane u dnevnik. Ponesena osjećanjima, obratila sam se kratkim uvidom o tome da bi odgovornost za nemotivisanost djece pripada onome ko ih motiviše, te da sam sigurna da pored postojećeg oblika motivacije zasnovanog na strahu i izbjegavanju posljedica, postoje i drugi načini koje bi odgovorni za sprovođenje testiranja mogli razmotriti u budućnosti. Negdje između govora tijela mojih sagovornika koje se sastojalo iz zabacivanja tijela unazad, širenja očiju i zauzimanja borbenog tjelesnog stava prema mojoj „naivnoj“ opaski, znala sam ove opcije još uvijek niko osim mene ne vidi. Nakon toga je uslijedio odgovor da su bez ovog pritiska rezultati bili još gori, što je samo potvrdilo moj osjećaj – da pored mene ove druge opcije još uvijek niko ne vidi.

Ne mogu da ne kažem da sam razočarana u ljudsku inteligenciju koja u 21. vijeku podrazumijeva da je „pritisak“ jedina opcija i koja komunikaciju bazira na način da je ipak neko drugi zadužen/odgovoran da potraži druge opcije.

Ovaj stav i ponašanje traženja rješenja „unutar poznatih granica“ se za mene može svesti na odveć poznati izraz koji nas mnoge nasmijava i zove se „riješiće se“  (tzv. Bosnitiv – glagolski oblik koji podrazumijeva obavljanje radnje bez aktivnog učešća subjekta)

Ko će da riješi?

Ne znam, kao što ne znam ni da li je cijeli obrazovni sistem zasnovan na metaprogamu „OD“. Ono što znam je da moja dužnost i svrha nije da kritikujem. Od kritičara ovaj svijet ima malo ili nimalo koristi.

Fokusirajmo se na rješenja, samo i zauvijek samo pod krilaticom – energija odlazi tamo gdje nam je usmjerena pažnja.

Da li bi klinci bili motivisani da urade neko testiranje koje im je zabavno?

Da.

Da li bi neka adekvatna muzika, gong u koji se udara kada završe neki zadatak, takmičenja timova, simulacija zadatka u prostoru,  doprinjeo tome da testiranje ima bolje rezultate?

Da.

Da li se može napraviti super zabavno, podsticajno testiranje u koje je uložen maksimum kreativnosti, podrška studenata i srednjoškolaca, te minimum budžeta jer dobre ideje mogu to da iznesu i tako?

Da.

Da li meta-programi mogu da se mijenjaju?

Da i hvala Bogu na tome.

Da li postoje druge opcije motivisanja osim prijetnje, strašenja, izbjegavanja posljedica?

Da.

Da li sam sposobna da ih u sekundi predložim, ponudim, kreiram, demonstiram onda kada se neko usudi da ih sprovede?

Da.

Da li su svi drugi sposobni za to?

Jesu.

Podučavajmo jedni druge kreativnosti. Budimo jedni drugima modeli za učenje o kreativnosti. Inspirišite sebe i druge..

Rezultate koje to donosi ne možemo ni zamisliti!!

Savjetnica za lični razvoj I Basic ThetaHealing instuktor I Rainbow Kids Yoga instruktor u BiH