The Hand Kiss

MUŠKARCI OSJEĆAJU. NJEŽNI SU I DIVNI SU.

Toliko sam ružnih riječi čula o muškarcima u životu. Kad bismo ih sve napisali, bila bi to jedna crna biblioteka.

„Muškarci su stoka, ja znam, ja sam muškarac.“  Laka

Žene se vijekovima muče da prihvate muškarce. Žene upiru da dobiju jabuku, a stalno dobijaju krušku. Osjetila sam u sebi toliko žena koje su živjele prije mene i bile prevarene, ponižene, ismijane. Osjetila njihovu želju za osvetom. Toliko je lako uplesti se u prošlost. Tuđe priče. Stare, jako stare priče.

Inače, rekla bih, sve što može jedna osoba, može i druga. Sve što mogu ja to možeš i ti. Ali osloboditi se ovih starih zidova mržnje u našim unutrašnjim ćelijama, nije lako. Toliko je toga što jedna žena treba pomiriti u sebi da bi vidjela muškarca onakvog kakav jeste. Nije lako. Nije ni jednostavno.

I zato što nije lako, za svaku svoju glupost, za svako prazninu i sopstvenu neodgovornost, žena okrivi muškarca.

Krivi ga zato što joj je dosadno u životu i što nije pronašla svoju strast i što nema muda i što je odsjekla sopstvenu ženstvenost i što se odrekla svoje duše prije nego što ju je upoznala. I što živi život kao da je generalna proba. I što ne zna da se osloni na sebe. I što pokušava da bude muškarac i  ne zna kako da bude samo žena umjesto super žena. Za sve su krivi muškarci.

Nikada nisu dovoljno dobri. Nikada nas ne razumiju dovoljno. Ne znaju kako da budu vjerni i lojalni. Ne znaju da vole onako kako želimo biti voljene. I sve te riječi čine jedan ubuđali kolač istine.

Ljudi su tako nevini i čisti kad skinite vašljive naočale i vidite ih kakve jesu.

Postoji ta davno zaboravljena umjetnost slušanja koju možete vratiti u svoj život i iznenaditi se kakve lijepe stvari čujete iz usta muškarca. Iz duše muškarca. Postoji ta davno zaboravljena umjetnost poklanjanja potpune pažnje čovjeku koji raste i sija uz vašu pažnju. Instantno.

Zove se Old World Romance.  Stara je kao sve naše duše. Njen simbol je poljubac u ruku. The hand kiss. I svako je može živjeti ponovo. Ako odabere takav scenario.

Možete se pitati gdje su nestali svi džentlmeni, a možete ponovo postati žena. Samo žena. Ne super žena.

Možete se žaliti na to kako vas tretiraju, a možete izabrati one koji vas tretiraju kao damu.

Sve zavisi koji scenario biraš. Old World Romance ili … više ne znam kako je u tom drugom. Živim ovaj u kojem mi duša raste. U kojem nam duše zajedno rastu. I očaravajući je…

Muškarci su čipkasto osjetljivi i krhki, toliko da samo žena koja je u dubokom kontaktu sa sobom može da osjeti tu tananost.

Muškarci imaju tako bogat unutrašnji svijet i vape za tim da neko prepozna živo dijete u njima.

Muškarci imaju veliko srce prekriveno laticama ljubavi prema majkama i ženama.

Muškarci žude za prilikom da pruže i da žena zablista u tim trenucima.

Muškarci saosjećaju, bodre i grle, bez imalo površnosti i polovičnosti.

Muškarci istinsku brinu o vama.

Muškarci znaju da kažu pravu riječ i postave prava pitanja.

Muškarci znaju da daju iskren kompliment jer žele da budeš ponosna na sebe.

Muškarci znaju da ti ubace preostale keksiće u torbu i kažu da je to podsjetnik na to da ti je on dao. Baš tebi.

Muškarci žele da si nasmijana. Baš ti.

Muškarci imaju par tona u grudima i mogu da pruže, a ne samo da traže i grabe.

I ovo je moje hvala za nježnost i raznježenost koju su probudili u meni.

Hvala, jer imam božanstvene klijente muškarce.

Hvala, jer imam jednog čarobnog prijatelja, omiljenog konobara,  sa kojim se razumijem ćutanjem. Muškarca koji me tako dobro čuva i kojeg tako dobro čuvam.

Hvala jer imam najduži prijateljski odnos koje traje dvadeset godina –  sa muškarcem.

Hvala jer je moj bivši muž osoba koja je imala i ima vrline koje nisam mogla dosegnuti svojim postojanjem.

Hvala jer su mi u teškim situacijama pomogli oni od kojih sam najmanje to očekivala – muškarci.

I najviše hvala meni,  jer ih danas toliko osjećam i razumijem.

Muškarci nemaju veze sa ženskim brigama. Briga nastaje kada nam nešto nedostaje. U nama. Kada postanete osoba sa kojom ste zadovoljni, probudite se ujutru, nema brige. Ne znate gdje je nestala, ali već ste navikli na neznanje. Nije ni bitno.

Okolnosti izvana, one su samo okolnosti. Svjež vazduh, šetnju, zagrljaj, sve te stvari možete imati bez obzira na trenutne okolnosti. One se ionako stalno mijenjaju. Upitajte se šta ako je osoba koja vas voli posljednja koja će vas voljeti? Mislim, naravno da nije. Ali cijenite taj zagrljaj muškarca. Prijatelja. Omiljenog konobara. Partnera. Oca.

On je taj koji je sada tu. On vas vidi takve kakvi jeste. Budite sigurni da je tako. Jer muškarci su osjetljivi, nježni i divni. I oni sve osjete.

A žene… I ove riječi su neko sjeme.  Žene ne moraju biti grubijanke. Žene ne moraju biti one koje ne govore šta misle. One koje čekaju da neko pročita između njihovih samopovređivanih redova. One čekaju nekoga umjesto da postanu neko. One neosjetljive uvjerene u  tuđu neosjetljivost. One prevarene i one koje su neoprostivo varale.

Nije lako. Nije ni jednostavno. Ali zar je više bitno kako je?  Znate već. Pusti suze. Onda pusti priču. Sve te priče. Smjesti prošlost tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti.

Ne plaši se. Reci onako kako jeste. Šapni to nježnom, osjetljivom biću pored sebe.