Eat Pray Love

Re-kreirala sam svoj život. Srušila ga do temelja, iskopala sav korov i izgradila svoj lični Queendom of heaven.
Kao u pjesmi – dobre cure sve u raj odlaze, loše idu gdje god požele…

Ko je nekada davno izmislio ružne riječi, kao i to da je “biti svoja” jednako biti loša, mora da je neki zločesti kralj. Ali nije važno od koga je loše uvjerenje poteklo, važno je da ne treba krasti tuđa (trula) uvjerenja.

“Don’t be belief tief”(Bashar).

STVARNI ŽIVOT

Queendom of heaven je moj stvarni život. U njemu sam ostvarena kao majka. Imam zdravo, predivno dijete. Roditelji su mi podrška u svemu – i kada razumiju i kada ne razumiju moju nesagledivu autentičnost.

Moja sestra..Ona je gusto koncentrisana milost i toplina.

Moj život je donekle jednostavan. Mi ne trčimo niz stepenice jer ćemo možda zakasniti negdje, mi hodamo i pričamo.

Svako jutro se prvo prisjetim ko sam. Ne propustim da vidim nebo i pustim svježu jutarnju pranu da obavije prostor svježinom.

Imam mnogo obaveza i mnogo vremena za sve što želim da učinim.

Radim jogu pet do šest puta sedmično i držim od dva do tri časa dnevno. To me čini snažnom, bistrom, čistom iznutra, a i čini nešto sjajno, pomalo otkačeno sa mojim očima, što još ne znam pretočiti u riječi.

Od kuće do škole, od škole do kuće, uvijek se nešto primjećuje i šapuće.

Svojim velikim dostignućem smatram to što ne moram svakodnevno da čitam mailove i zračim se pored kompjutera.

Mnogo razgovaram – sa malo prijatelja. Mnogo više nego ikada (što se može naslutiti i iz ranije pisanih tekstova). Izbacujemo najzelenije bljuvotine jedni pred drugima, mijenjamo sve vibracije glasova, mašemo rukama i zalijevamo sve sa vinom, smoothie-jima i suzama.

A onda dođe vikend i tada stavljam ZABRANU na dubine, pa ko voli nek’ izvoli.

Tada slavimo slavimo sve – trivijalnost, pobjede, poraze. Nema ozbiljne teme na našem meniju.

Stanje #dancelikenobodyiswatching. I baš ta dozvola za radost ujutru donese  – jedno novo, razdragano dijete, sa još netaknutom aurom koja ne zna ni za potrebu da se štiti.

 

UVIJEK GLEDAJ NA TAMNU STRANU

I gdje je tamna strana tog stvarnog života? To je pitanje koje bih se ja pitala kada bi čitala gornje hvalisanje.

Poznato je koliku zahvalnost nosim prema tami. U tami i iz tame je izgrađen Queendom of heaven.

I jesam li I dalje bila spremna gledati na tamnu stranu, sada kada je sve izgrađeno? Ili je ljepše zaglaviti se negdje u sredini tog puta i plivati u mulju potisnutog bijesa?

U muljavom dijelu je bilo baš ovako…

Legnem uveče u krevet, mozak krene prelistavati sve što moram sutra uraditi i ja ga zaustavim i kažem: “Nema moram. Ne moram ja ništa. Imam svoju listu ZAŠTO sam tu, zašto radim to što radim i moji dani izgledaju baš onako kako mi prija. Navikni se na to. Kukanje i nezadovoljstvo su iz ranije priče.”

Neke druge noći kada legnem, uhvati me osjećaj dosade. Onda krenem da kritikujem sebe “Sram te bilo, ti koja podučavaš druge da žive svoj puni potencijal i idu putem svojih ciljeva, sad kad si ostvarila sve ne znaš da uživaš u harmoniji”!

Onda me uhvatila panika. Bila sam prestrašena sam se da ću se ugušiti od te presavršenosti života…It’s like a f…ing movie, people here just don’t live that way…

Nema računa za koje se brinem da ću platiti, nema brige da li će mi dijete biti nesrećno, nema posla nakon kojeg sam iscrpljena, nema toksičnih odnosa – i ja ne znam kako da se nosim s tim.

Shvatam, moje srce se dosađuje i ja ne osjećam nikakav žar.

Mi ljudi smo hard-wired na borbu. težak rad, težinu života i patnju. I kad sva ta borba za preživljavanje i prihvatanje sebe prođe, čovjek ne zna šta bi sa sobom.

SUOČAVANJE ILI OBRAZAC ZVANI „NEMA PROBLEMA“?

 Problem sa prihvatanjem harmonije i izobilja u životu me podsjetio na priču iz knjige „Ljudi lažu“ koja govori o muškarcu sa hrpom problema, lošim brakom sa mizernom komunikacijom i snažnim opsesivnim strahovima koji su ga mučili.

Ipak kad god bi se uhvatio koštac sa svojim problemima, to bi bilo previše za njega i odmah potom je ulazio u fazu „NEMA PROBLEMA“..“Te halucinacije nisu ništa stvarno, neću obraćati pažnju na njih..Brak kao brak, možda uopšte nije tako loš.. NEMA PROBLEMA..“

Mnogo ljudi živi u NEMA PROBLEMA obrascu. Ponekad osjete tamu svoje podsvijeti, to bude previše strašno i vrate se u obrazac zvani NEMA PROBLEMA. Ja bih trebao da budem dobro –  ja sam dobro.

Razumijem ih potpuno. Recimo ja se se krenem bolesno smijati svaki put kad vidim neki svoj problem. Ranije sam stvarno mislila da je smiješno, sad znam – aha evo bolesnog smijeha, tu treba „kopati“…

Ipak, sad bih sada bih najradije da uđem u obrazac NEMA PROBLEMA.

Prosto bila sam hrabra kada je trebalo. Učinila sve iskorake. Došla do cilja. I nisam planirala da ću tada biti prestrašena. I ne da mi se opet  iznova kopati po podsvijesti. Samo želim da uživam u jednostavnosti svog života. Udobno je i sigurno.

 Srećom desio se pun mjesec

Srećom desio se jedan pun mjesec, u meni već ozbiljno razvijena intuitivnost i Bojana koja gleda uplakanu sebe i govori: Dude, ne mogu da vjerujem. Unutra ima još. Možda i prilično mnogo sranja. Face it one more time i slaži sebe da je to posljednji sloj. Ili barem jedan od posljednjih.

Bilo je bljaki. Za trivijalnog blizanca u meni, to liči na neukusan i bespotreban egzorcizam. Nimalo stila..

Ipak, sa dna sam izvukla nekoliko bisernih školjki: jedno uvjerenje da nemam pravo da živim ovako dobar život,  i punu šaku emocija mržnje i zamjeranja.

I dok sam se gadila nad ovim neukusnim egzorcizmom, znala sam – onaj ko nije otkrio da osjeća zamjeranje i mržnju, taj nije kopao dovoljno duboko.

Ružno je, nestvarno i imaš osjećaj da će ti tijelo prepuknuti. Tamnije je od svih ranijih tamnih strana duše. I niko te ne pita jesi li spreman za to.

Nema problema, a?

JUTRO POSLIJE I PRIČA O BOGU

Jutro nakon egzorcizma. Još jedno novo rođenje i svijesnost da će tijelu trebati koji dan da nauči hodati novim koracima. I jedno sjećanje koje se budi..

Sjećanje na priču koja mi se urezala prije tri godine, sad vidim i zašto.

Jedan broker je bio nezadovoljan ispraznošću života. Ostavio je sve i otišao u planine da traži Boga. Upoznao mnoge učitelje i monahe na putu i sve što je želio je da vidi Boga i čuje njegov glas, da živi ljubav i bude ljubav.

Odrekao se svega, čitao samo duhovne pisanije i govorio najljepšim riječima. Svakome koga je upoznavao pričao je samo o tome da želi vidjeti Boga i otkriti svjetlost svoje duše.

Jedne noći, uhvatila ga je mučnina. Postajalo je sve gore i gore i narednih dana njegovo tijelo je prošlo najviše temperature i bolne procese. Iz njega je izlazio sav očaj, tuga, mržnja, mrak, bol, patnja i ko zna šta još.

Nakon nekoliko dana postajalo mu je sve bolje i bolje. Čim se oporavio, vratio se svom starom životu. Ponovo je radio isti posao, hodao istim ulicama, ali ništa nije bilo isto kao prije. Gledao je u drveće okolo i znao da je i ono isto kao on.

 

JEDI. MOLI. VOLI. I GDJE SE USTVARI NALAZI BALANS?

Prije tri godine, kada sam napuštala dugogodišnji posao u marketingu, drag radni kolega mi je rekao: „Ti ćeš kao ona iz JEDI MOLI VOLI – da prođeš cijeli svijet da bi se vratila opet na početak.“

Uvijek se vraćamo na početak..Ali se ne vratimo isti. Uostalom, usput je srela Haviera Bardem-a..

I da li sam ostala zatvorena u trenutnoj harmoniji na koju mislim da nemam pravo? Da li se moje srce i dalje dosađuje?

Suze uvijek stvore prostor da uđe radost..

…U januaru 2017e sam otišla u Indiju ili na Bali, još samo da se prisjetim gdje tačno..

I nije me više morila dosada u 2016oj. To otvaranje prema dalekim putovanjima je vratilo žar u moje srce, cijelu godinu sam istraživala i pričala o tome i punila se posmatranjem toga kako svemir savršeno štrika u tom pravcu..

Životni atelje je još više zaživio jer su u njemu počeli raditi živi anđeli, moji prijatelji. Svaki put kad neka osoba zasija, žar u mom srcu se poveća..A toga je bilo u ovoj godini..

Laurin hip hop je unio pjesmu i ples u našu kuću i nisam više toliko čeznula za pjevanjem. Sanjala sam puno toga što će se desiti. Mnogo novih rađanja, pravi baby boom.

Od one noći kada sam otkrila mržnju i zamjeranje, između mene i Boga nema više posrednika.

I sada mogu izreći želju svog srca – nauči me u ovoj godini da prihvatim tok, da se prepustim slučaju i da naručim to jelo bez da znam njegove sastojke.

Bez cenzure,

BB