Bl 1

GDJE VODI OVO ŽIVOTNO LUDILO – DA LI ĆEMO POLUDJETI ILI ZAVOLJETI?

Ako mislite da ludite, u pravu ste. Ako mislite da planeta doživljava procvat, da se savršeno njišemo i na jorgovane  mirišemo, opet ste u pravu.

Izbor je uvijek naš. Pa i kad nas vodi kosmos, Bog, anđeli. Mi smo ti koji vučemo konce.

Ipak, oko jedne istine se možemo složiti svi. Da ništa više nije isto. Pa i kad nemamo objašnjenje za  ovonebeske i ovozemaljske promjene, svi vidimo da se nešto dešava. U nama. Oko nas.

Ovi što svjesno prolaze kroz promjene, pitaju se kako je ovima što ih drmaju strahotresi i kamdžijaju životne batine. Ovi manje svjesni možda još blaženiji u svom neznanju. Nema dobrog i lošeg, ispravnog i pogrešnog, svako u svom tempu.

Neko sve više ludi, neko sve više voli.

I niko se za svoje ludilo ne bi mijenjao. I muka ima savršenu veličinu, kao i farmerke.

Al ima još istina oko kojih bismo se svi složili. Kako bi bilo lepo kada bismo mogli biti bezuslovno voljeni..Prvo svijet nas, pa onda mi njih..Sigurno bismo savršeno uzvratili, možemo tako mnogo da pružimo..

Sarkazam. I stvarno plitka voda. Muljavi plićak u kojem se brćkamo čeznući da nas ponesu talasi bezuslovne ljubavi.

Kako ta bezuslovna ljubav divno zvuči u teoriji. A bljuzgavo u praksi. Bebići u plićaku.

Da li ste ikada sreli osobu koja se žali da nema dovoljno novca, ljubavi, razumijevanja, poštovanja, a da istovremeno može da pruži bilo šta od toga? Ja ne.

Obično, ljudi su uvjereni da pružaju previše. Drugima. Ne razmišljamo uopšte o tome šta pružamo sebi. Sa tim „viškom pružanja“ tumaramo okolo u potrazi za svojim izgubljenim blagom. Srećemo naizgled pogrešne ljude, idemo na naizgled pogrešna mjesta, a u ustvari sve vrijeme  ispred nas je blago , zvecka i sjaji. Govori: Otvori kovčeg. Pogledaj unutra.

Prije nego što se opredijelite za bezuslovnu ljubav prema sebi, a samim tim i prema drugima, praktično ćete pobjeći od svih onih koji su već u ljubavi. Ponekad se zadržimo pored tih osoba, bog je kreirao taj zanimljivi soulmate projekat. Pa se pored soulmatea osjećamo kao da hodamo po jajima.  Ne vjerujemo da su ti ljudi stvarno uravnoteženi. Ne vjerujemo da su iskreno ljubazni. Ne vjerujemo da su sve ono što mi još nismo. Njihov mir nas uznemirava. Njihove granice raspaljuju vatru. A Bog se smije, fasciniran projektom.

Prije nego što se opredijelite za bezuslovnu ljubav, agresivnog komšiju mislite ukloniti ljutnjom i agresijom. Bezobraznu osobu pričanjem o njoj kao da ste bolji od nje.

Nakon što se opredijelite, komšiji se obratite sa bombonjerom u ruci uz iskreno razumijevanje glasne muzike kojom liječi svoju dušu, vidjevši u ćelavom lopovu ćelavu, nekada davno nezaštićenu bebu.

Ljubaznost zna da postidi drugog čovjeka..Zna i da ga prepadne…Ona je stvarna i jednostavna. Kao i ljubav.

A prije jednostavnosti…

Naša slijepa mrlja. Nevidljiva samo nama.

Imamo slijepu mrlju. Blind Spot. Ne vidimo da ne vidimo. A evo razloga za smijeh – naša slijepa mrlja je samo nama nevidljiva.

Zanimljivo. Naša srčana čakra je na srednjem dijelu leđa. Onom najmanje fleksibilnom, krutom. Nevidljivom za naše oči. Hajde sad ustanite, provjerite, da li vidite srednji dio leđa!

Slijepa mrlja, zar ne?

Stalni izazov suočavanja sa ludilom. Neko sve više ludi, neko sve više voli.

Sreća imamo braću i sestre zemljane da vidimo kod njih ono što ne možemo da vidimo kod sebe i svoje plećkice.

Kakve sve slijepe mrlje možemo da otkrijemo usput, ali prvo moramo da znamu Tajnu.

Znate film Tajna, knjiga Tajna. E ne to. To je samo jedan u nizu zakona i modela za koje se zakačimo kao da je jedini. Jer tražimo štaku. Konačno objašnjenje umjesto beskrajne sopstvene ekspanzije. Skučeni cilj umjesto puta oko svijeta.

U čemu je ustvari tajna?

Moja tajna je u mojim ljudima. U čemu je vaša? Između ostalog, u vašim ljudima.

Nekada davno, govorila sam jednom od njih da je stoka..Strašna. Odvratna. I još svašta nešto. Što znam riječi da pronađem i strašću obavijem, to je čudo.

Ali sve je onako kako treba biti i sve te reakcije i odgovori ljudi, nisu slučajno tu.

“To je samo tvoje subjektivno mišljenje”. Odgovarao je otprilike na svaku moju rečenicu.

Odgovor od kojeg se lavovska griva naelektriše do plafona. Odgovor koji me hipnotisao ponavljanjem da bih jednom zauvijek progledala i znala: ni kosu na glavi ne možemo da iskontrolišemo, kamoli i druge ljude.

Na sreću, bezuspješni pokušaji kontrole su otklonili slijepu mrlju broj jedan. Zvala se:

JA ODBIJAM SEBE.

Sve te situacije koje ne možemo iskontrolisati, u kojima ne osjećamo odobravanje, prihvatanje, da nas neko čuje, vidi, osjeti, onakve kakvi uistinu jesmo, one su samo odraz našeg unutrašnjeg stanja. Pokazuju nam kako se iznutra režemo na komade, pržimo i jedemo.

ZAVOLI ME, NAHRANI ME. SVE VAMPIRLUK BRE.

Ah..Tada sigurno nisam znala da sam okolo šetkala sa listom uslova. Sad ili nikad. Po mom ili nikako. Sve ili ništa. Kako treba da se ponaša partner, prijatelj, otac, majka, dijete. Kakav treba da bude odnos.

Uh kako je boljelo svako odbijanje, sitno reckanje i vok prženje na vrućem ulju. A ta Lista uslova, ona nije tu bezveze.

To je lista sastojaka koji su nam potrebni da se nahranimo. Kao kad idemo u šoping.

Molim vas, daćete mi 100 grama podrške, kg pažnje, 500 grama razumijevanja,  300 grama oslonca i vreću ljubavi. Ups, ipak dvije vreće. Ljubavi nikad dosta.

Svi nešto pričaju o tom vampirluku te drugi bi se nahranili njima, uzeli nešto od njih. Ko će kol'ko uzeti i kako se završi trampa..A niko ne vidi da je i sam vampir.

Da hoda sa spiskom, traži sastojke.. I onda se još iznervira što svaki put dobije po nosu. Životni šamari za izbjegavanje istine pred nosom.

Lista sjećanja koje želimo izbrisati

Sva ta upiranja i odbijanja, neuspjesi naših “iskrenih, “dobronamjernih želja (a ustvari običnog manipulisanja), stvore u nama novu listu.

Listu sjećanja koja želimo da izbrišemo. Iz srca. A sve što izbrišemo iz srca, ostaje u umu. Da nas proganja. Kad god ugušimo nešto u sebi vrati nam se kao bumerang.

..A onda probamo poznati model rješavanja problema – borba. Ne odlazi. Znojenje. Ne odlazi. Praštanje. Faking ne odlazi.

I naravno, sve vrijeme molimo. Molimo za čudo. Bebo, samo da me krene.

Možemo dovijeka skidati, guliti, spirati.

Ne pali. Vrati se.

Samo bezuslovna ljubav sagorjeva sve.

HEJ HO, DAVANJE JE POČELO

Ili sam barem mislila da je jeste.. Počela sam drugima da dajem slobodu. Bez foliranja, prihvatanje ljudi kakvi jesu, slobodna volja i nova uzrečica. Sve može.

Mislim, slijepu mrlju br jedan sam riješila. I pružala sam ono što sam imala.

 A onda su počeli da mi se penju na glavu.

Krenulo je sa klijentima zaključuju da se nedovoljno brinem o njima. Ne nosim flašicu na posao. Partner koji se ne pojavi na večeri misleći da neću da se ljutim jer je navikao da kod mene “sve može”. Učenici koji imaju ideju kako bih trebala više da radim, kažu još nisu sreli osobu koja neće da radi… Zaljubljeni klijenti. Ludi doktori. Još luđi policajci.

Performansi pokušaja penjanja na glavu sa brilijantim trijumfom zvanim VAŠKE. Da. Vaške u mojoj porodici.

A slijepe mrlje se uzvrtiše i pokazaše, besramno ogoljene.

Voljeti jeste davati. Davati je voljeti. Ali voljeti nije pustiti druge da ti se penju na glavu.

Odjednom sam vidjela..

Isuse kakva sam vaška bila prije u životu. Kako sam se penjala ljudima na glavu. Prosuđivala, navaljivala, nadmoć demonstrirala. Gledala svijet kroz vašljive naočale.

..Koliko je samo nadmoć neprivlačna..Kada bi to znali..Mnoge divne energije i ljubavi ljudi ne bi otjerali. Hoću da umrem od smijeha kad vidim nadmoćne, ne zato što se ismijavam već zato što se sjetim sebe. Dobijanja po nosu.

Vidite, tajna je u ljudima..Kakvo svijetlo i viziju vam podare, kada skinete vašljive, nadmoćne naočale i počnete da ih gledate, slušate, osjećate…

UVIJEK POGLEDAJ DVAPUT..

Postoji još jedna tajna. Tajna da biste vidjeli tajnu koja se krije u ljudima.

Ljude uvijek pogledajte dvaput. Shvatite to kao sveti ritual poštovanja.

Prvi put, vaša reakcija je vašljiva. Interpretirana, zamućena, kao iritirajući pijesak u očima. Neko vaše bodljikavo ludilo.

A onda, pogledajte drugi put. Skinite vašljive, nadmoćne naočale i zamijenite ih bezuslovnima.Podarite to sebi. Da vidite sebe očima bezuslovne ljubavi. Da vidite druge očima bezuslovne ljubavi.

Možete se i upitati, koji dio sebe vidim u njoj/njemu? Šta je to što mi pomjera utrobu i ubrzava otkucaje? Jer znam da je to moje. Moja slijepa mrlja. A sve što izađe na svjetlo, neće vas više proganjati iz sjenke.

Mi smo odgovorni i za svoje sjenke, ne možemo se vječno izvlačiti na njih. Mislim, možemo..Možemo i da poludimo. Ili da zavolimo. Tik tak tik tak.

Nakon nekog vremena, naviknemo se na bezuslovne naočale. Sve su to neke navike.

 Ovih dana..Ovih dana..

..Počela je radost davanja. Ne onog, ranije poznatog, nebalansiranog, trampa, traljavog davanja. Već onog koje još ne staje u riječi i savršeno pleše u tišini. Dobro mi stoje ove bezuslovne naočale. Prija mi što volim sve više. Čista egzotika, ništa robotika.

I nije to „Love & light“ new age priča. Nije u dubinama samo svjetlo. Ali nije dubina dno majku mu.

Ljubav je opredjeljenje. Političko, etičko, zemaljsko, nebesko. Kad se opredjeliš, gotovo je. Zaštita nisu unutrašnji zidovi, zaštita je svjetlo. Manje nosiš crno, više bijelo.

Nemoj biti vaška. Prestani redati tuđe patke u red i počni da redaš svoje.

Navikni se da voliš. ..

Neko je napisao: Sve je moguće, samo je za nemoguće potrebno više vremena. Jednostavno. Kao ljubav. Kao ljubaznost.

Bezuslovno,

B.