Radikalno Prihvatanje Sebe

Radikalno prihvatanje sebe

“Svako od nas – je slomljen, dosadan samom sebi i uplašen lik. Čak i oni koji izgledaju dobro. Nećete vjerovati, kada saznate koliko su slični problemi drugih sa vašim problemima. Zato pokušajte da ne upoređujete svoja unutrašnja osjećanja sa onim što vam drugi pokazuju. Koristi od toga nećete imati.

I još: ne možete nikoga spasiti, popraviti ili primorati da se “vezuju”. Šta je mene primoralo da sam prije 30 godina napustila piće i droge? Katastrofalno se pogoršalo moje ponašanje, misli su bile zbunjene i bježale. Zatim sam se obratila za pomoć i počela da se oslanjam na više sile.

Postoji verzija da riječ “Bog” označava “Blagodet Očajanja Gorkog” (G-O-D, Gift of Desperation). Ali može se reći i manje uzvišeno: na kraju sam degradirala brže nego što sam uspijevala da smanjim zahtjeve prema samoj sebi. Tako, može se reći, da sam prišla Bogu kada mi nije više ostalo nikakvih dobrih ideja.” Anne Lammot

Obožavam da pišem surove novogodišnje tekstove. I u “Prodavnici istine” sam postoji jedan, zove se “Nova godina, stara iluzija”. Zar nije tako? Dođe Nova godina i čovjek zbog tog datuma misli da će mu nešto ići na bolje. Čita predviđanja, stvara nadanja, a ne pita se kako to može biti moguće ako u Novu godinu nosiš svoje destruktivne začarane krugove.

Da, može biti drugačije, ako novogodišnju noć izađeš iz uobičajenog mentalnog okvira, odeš na potpuno novo mjesto, uradiš stvari koje ne radiš inače, upoznaš nove ljude, namažeš lice bojama što svjetle u mraku ili plešeš sam na ulici sa novogodišnjim lampicama oko vrata. Prosto uradiš nešto neuobičajeno za tebe. U suprotnom, it’s same old you.

Ove godine sam dopustila jednoj neuobičajenoj ideji da dođe do mene i promijenila uobičajen pravac decembra. Inače krajem decembra držim radionice postavljanja ciljeva, a ove godine osjetila sam da bi to bilo “trebam ili moram”, a “trebam” i “moram” su crvene zastavice za sve ljubitelje intuicije i ljepote života.

Željela sam drugačiji pogled na stvari i gle postoje “Points of view” coaching karte, tako da smo tridesetog decembra u Životnog ateljeu imali jedno ozbiljno gatanje. Gatala nam je Vodolija Dragana Adamović Šipka, žena koja nosi troje djece kao tri lagana pera i koja za ljubavni odnos kaže da je to  kao popiti čašu vode. Izvlačili smo karte iz špila u obliku padobrana sve sa svijećom u sredini da vještičija rabota bude ispoštovana. Izvukla sam kartu sebe sa sedamdesetak godina i to sa indijsko narandžastim naočalama u crvenoj bundici kako ližem narandžasti sladoled. Izvukla sam i nove načine da izdužim vrat kao žirafa i imam širu sliku koja je jedina koja će me vaditi iz zamki zvanih pretpostavke.

points of view

U svakom problemu krije se srž njegovog rješenja. U ovoj godini sam našla srž. Zove se radikalno prihvatanje sebe. I samim tim mi gomila informacija koje su bile mrvice na putu kući mi više nisu potrebne. U novoj godini se odučavam od odbijanja neprijatnih emocija, udaljavanja od ljudi i brišem gomilu informacija koje su mi ranije služile i odslužile.

Možda nismo odgovorni za bol koja postoji u svima nama, ali smo potpuno odgovorni za način na koji dozvolimo da ta bol utiče na naš život. I to je dragi moji koncept potpune odgovornosti, a samo potpuna odgovornost donosi osjećaj potpune slobode.

Sada poznajem duh jelena i znam šta je mudrost vremena. Znam šta sam sve uradila u ranijem periodu i da je došlo vrijeme uživanja u posljedicama, ali osjećam još veću odgovornost za sve misli, riječi i akcije koje činim upravo sada jer mogu da obuhvatim bljesak šire slike koja se zove karma.

Postavila sam ciljeve koje krijem škorpijski kao što sam godinama krila “Prodavnicu istine”. Odlučila sam da budu dovoljno veliki da me nose na čarobnom ćilimu ali ne veći od prisutnosti u sadašnjem trenutku. Spoznala sam koliko mi znači pojam “muškarac prijatelj” i koračam u pravcu spajanja te dvije magične riječi u realnosti.

Postala sam do sada najbolja verzija sebe. I čula i upila riječi kojima mi drago biće govori da sam najbolja osoba koju je upoznao u ovoj godini. Osjetila zahvalnost zbog Efie, najbolje osobe koju sam upoznala u ovoj godini. Potapšala se po ramenu sa riječima “to carice” i iskusila nove nijanse ponosa.

Završiću radikalno, sa željama da u novoj godini iskusiš veličanstvenost života, veličanstvenost samog sebe, da spoznaš da zaslužuješ sve i možeš sve. Nije pitanje da da li je to moguće, pitanje je:

Koliko si sposoban da u svakom trenutku promijeniš pravac u kojem ideš?

Raskršća su tu. Stalno. A gdje su odluke?

Bojana Blažević