ZABAVI SE

LJUDI SAMO TRAŽE NEKOGA DA IH ZABAVI. JEL SE OD DOSADE UMIRE ILI RAĐA, KAŽI MI?

Dragi bože, ljudi samo hoće da ih neko zabavi. Na internetu, na poslu, u sopstvenom domu i krevetu. Čini se da je wc šolja jedino mjesto gdje nije potrebna izvanjska zabava. Čekaj i tu se nose novine. Mira ni na šolji.

Još na jesen, izašla sam jedno veče sa poznanicom. Rekla mi je da se pored mene osjeća kao da hoda po jajima, jer pobogu nije nam svima dovoljno samo  da se opustimo i smijuljimo. Potpuno je u pravu. Pustila sam je da potraži nekog dubljeg ko će je zabaviti.

Kad se vidim s nekim čini mi se da ljudi buncaju budni. Pitam se šta je sa nama kad tako ludački, nekontrolisano izbacujemo informacije samo da bi se prepričao sadržaj koji se dešavao – dok smo takođe buncali. Fascinirana sam i buncanjem onih u enlightment fazi, oni uvijek imaju rečenicu u kojoj vam kažu kako nešto treba da uradite. Jer jelte oni znaju. Ma ne..Samo sebe naglas uvjeravaju da sopstvenu sumnju utišaju.

Ponekad odem na kafu. Kad sjednem sa ženama, one pričaju o muškarcima. Kod udatih se ne zna pričaju li o mužu ili o ljubavniku, kod razvedenih o onom od prošlog vikenda ili mjeseca. Prosto ne mogu da pohvatam ko o kome priča. Jedno je sigurno – ljudi pričaju o nekome drugom.

To je valjda neki trend. Željeti da te neko zabavi. Ljudi pomalo nemirni, još uvijek nesigurni u to gdje da usmjere fokus. Gdje je konačno objašnjenje. Ko je i zašto tu. Da li već znam da mi je život status quo ili se još zabavljam u statusu neznanja.

Čudni su ti statusi. Kad bi neka bakica pogledala okolo i upitala ljude jesu li u vezama ili ne, kako bi joj odgovorili? Pa, znate  danas je to malo drugačije. Prvo imate opciju dopisivanje, opciju šeme, opciju slobodne ljubavi, svinganja, opciju prijateljstva sa internim dogovorom, opciju prevelike ljubavi, racionalne ljubavi i ne zaboravimo, karmičke ljubavi. One su novi movement, predstavnice izgovora neljubavi.

I to je potpuno u redu, mnoštvo izbora na portalu i ovalu. Postoje razni načini da se ljudi vole, objasnio bi Brega u vodolijskom stilu, ali znam da je zastrašujuće znati da imaš toliko izbora. Znati da je danas sve moguće.

Čovjek bi nešto da izabere, čuo je da je moguće, ali trokira, ne ide. Sve ostaje na prosvjetljenim riječima. Kao na praznom parkingu, ko bi znao koje je mjesto moje..A nigdje  povrde. Život je jedan prevelik parking.

A na internetu vidim glad. Glad za zabavom, prihvatanjem, potvrdom vrijednosti, ljubavi…Potvrda se izdaje na parkingu, ne u ljubavi.

Izredalo mi se to ljudsko bljuckanje i po zidu. Vidim zastario je. I izredam unfollow opcije kao domine. Posredim svoj internet prostor kao što stan nisam za života posredila. Al’ zato sad sljedeći put kad uđem, čeka me čist internet svije(s)t.

Osjetim ja kad se pojavi neko ko želi biti zabavljen, a meni se to prosto ne da. Pogledam u sat kojeg nemam na ruci i tapnem dvaput prstima po njemu, nemam života za sve to.

Proučavam bezobrazno dobre knjige, gledam filmove do kasno u noć. Sklapam ortakluke na sve strane i imam vizije duže od životnog vijeka, ne znam dokle će. Ne stižem nigdje, ali ne brinem. Sve stiže do mene. To ne znači da sam bolja ili gora od nekoga, samo sam postala imuna na etikete. Zatvoren, otvoren, single, double, prihvatio, nisi prihvatio. I dont give a fuck. Svijest je ionako socijalni proizvod. Samo brendira pojmove. Duša ionako ne govori tim jezikom.

Negdje usput, svidjeli su mi se ljudi koji ne pokušavaju da objasne sve stvari jednim rješenjem i da – time su objasnili sve. Ne može jedan čekić da zakuca sve eksere.

Umjesto borbe furam neko znanje, vrlo konkretno, iskustveno, jer ne zanima me teoretisanje. Od kreativnosti i hiper produktivnosti ću početi da krekećem. Nemam pojma koliko će to da traje, ali hoću da iskoristim taj val.

A hoću i da spojim ljude ponekad. Pošto s jedne strane vidim da je trend onih koji žele zabaviti druge i sa druge ovih koji žele biti zabavljeni, ako se prepoznajete, dozvolite mi da vas predstavim jedne drugima i kažem da ste MATCH. Neki je period partnerstva, pa spajam po svim osnovama. A možda da ipak ostanete u svojoj dosadi.

Riječ DOSADA ima u sebi riječi DO SADA. Zar savršeno ne govori o tome gdje trebamo gledati i dokle trebamo ići? Uostalom, ako vas drugi DO SADA nisu uspjeli zabaviti u životu, zašto mislite da će od sada to uspjeti? Možda da pokušate sami?

I tako ja svaki put umjesto u grad odem pored rijeke. Neko bi rekao sama. Ili usamljena. Vjerovatno onaj ko još sjedi i priča o nekom drugom –  jer je sa sobom usamljen. U gradu je se ljudi ne kreću, samo hodaju. U prirodi je uvijek novi život i  novo kretanje.

Prošla je i ta 2016a godina. Da, život se hoće dijeliti prije i poslije nje. Pretenciozno rečeno, u njoj sam postala imuna na razne viruse, parazite i miševe i od tada, nekako me manje više zaboli za sve. Mnogi su probali da se očešu od mene, da me povuku dole sa sobom ili samo malo prosuđuju i promijene.

 Follow, unfollow, on off, no wifi, toxic, detox, namaste, nom nom nomaste.

I što bi Madona rekla, učinila sam ono grozno, najgroznije: ostala sam, isam se maknula. Ostati ono što jesi je dan zajeban korak za čovječanstvo. Vraćanje kapi okeanu.

                                                       Kad povjeruješ da možeš sve, ništa ne gubiš.

Nema svrhe žaliti se na svijet. Svijet je samo ogledalo, kažu mnogi da to znaju. Ali da znaju, ne bi upirali da promjene odraz u ogledalu ili udarali u njega glavom kao mačić. Promijenili bi ogledalo.

I znali bi: NIJE NI MUŠKARAC, NI ŽENA, NI NOVAC, NI POSAO IZ SNOVA, NI OSTVARENE AMBICIJE, NI ŽIVOTNA SVRHA, NI DJECA, NI TA BOŽANSTVENA TEHNIKA.

To si samo ti koji se stalno iznova veže, mijenjajući objekat i istu stvar nazivajući različitim imenima. A iz čega nastaje vezanost? Pogledaj sve faze od prvog osnovne do sada i znaćeš.

Kažeš da hoćeš istinu? Da hoćeš da se riješiš iluzije. Može ali samo na kratko, em ljudi smo, em je visoka cijena istine. Jeste, visoka je.

Pitanje je u odnosu na šta?

Odnosi nisu ono što su nam rekli da jesu. Ništa nije onako kako smo zamislili. Možda je i bolje od toga, ali kako da to iskoristimo samo sa ovih 20% mozga koji rekoše da koristimo…

Kako je moguće da vas tako lako uvjere u to da se borite sa sobom i da nešto izdržite?

Kako je moguće da vas uvjere da oni znaju nešto što vi još ne znate?

Oni samo žele da se uhvatite. Zakačite. Jer su se i oni trenutno zakačili.

Nauči da čitaš ispod redova.

Da vidiš ispod pokreta.

Da osjetiš ispod riječi.

Da gledaš izborom umjesto vjerom.

Sve vrijeme zaboravljamo iako sve knjige ponavljaju. Sloboda izbora. Prisjeti se. Ako znaš da možeš slobodno da biraš, šta te sprečava da izabereš najbolje za sebe?

Neću ti reći ništa što ne znaš. Samo ponavljamo poznato gradivo. Jeste, visoka je cijena istine.

Pitanje je – u odnosu na šta?

Bezuslovno,

Bojana

**Svi tekstovi su odraz ličnog iskustva, subjektivne percepcije i kreativne zaigranosti autorke koja duboko proučava život kroz umjetnost i umjetnost kroz život. Ona će vas pogledati prvo u oči i reći vam kako se osjeća jer nema šta da krije. U sebi osjeća sve vas, sve vrijeme. Oni koji ne vjeruju u transformaciju možda ne trebaju čitati ove tekstove.