Vuk

Lajfkoučing kao mainstream tema za šale nezadovoljnika i mase.

Lajfkoučing spoznaja u do sada najboljoj i najgoroj godini: Ljudi ne znaju ama baš ništa o meni.

Da, jer objašnjenja neće ni biti. Da, jer više volim da vidim i čujem sve te promašene pretpostavke, umišljene fantazije i nedosegnute poente.

Konfuzija je obostrana. Ni ja ne znam ništa o ljudima.

 Tri dana konfuzije jednog Lava

Zabrinula sam se za sebe. Prošlo je duže od dva dana kako ne osjećam urođenu lepršavost, zaigranost. Lav koji je uvijek, uvijek jasno znao šta hoće, šta misli, nestao je. Znam, došlo je vrijeme da sloboda izgubi sve oblike i nastavi postojati u bezobličju, ali ne mogu da je dosegnem. Preduboko je… Zar postoji dublje..

Ne želim da dignem glavu gore. Izgleda da sam isparala oblake sa njom. Želim da je spustim, da postanem sjeme i zagrlim zemlju. I sjetim se..

Mislila sam da sam umrla.. Željela sam potpuno gašenje sistema. Ali već znam da je to igra. I da sam samo feniks. Ustajem ujutru svježa, ponovo rođena, beskrajno radoznala.

U ovoj kliničkoj smrti sve informacije su nestale. Sve strukture izgubile značaj. Nekoliko sati, bilo je tu samo jedno znam. Znam da sam srećna što sam njena majka. Znam da ću joj dati slobodu, podršku i ljubav. Rekla sam joj to..

Sve ostalo –  Ne znam ja više ništa.

Želim da pričam o  razočarenjima i samo o njima..

Toliko sam ih puta ove godine vidjela.. I istina je..Ne morate biti očarani da biste bili razočarani. Dovoljno je da posmatrate ljude koji su očarani vama.

A ja  ne želim nikoga da očaram. Možda se baš zato to i dešava.

Već nekoliko mjeseci posmatram. Pustim sve te ljude koji se pojave da dođu i odu sami..Usput pokažu ko su..Pred samima sobom..Ne preuzimam njihovo na sebe. Ne govorim im ništa o onom što vidim..Usporim..Pustim ih da vide sami sebe..

I ostajem samo tamo gdje sam viđena, sa svim svojim kostima, sa svim tragovima na koži. Ogoljena, prirodna.

Oni imaju svoje faze. Faza glorifikovanog predstavljanja sebe, odnosno svoje slike o sebi. Faza očaranja, faza nevjerice i  skrivenog čuđenja mojom količinom opuštenosti i I dont give a fuck raspoloženja, faza nisam ja baš ono što na početku pričah i faza osjećam se kao pi**da. Nisam baš neka zrela i stabilna osoba. Jbg. Been there, know how it feels.

Izgleda da ljudi koji su prošli kroz duboka i bolna iskustva vremenom postanu samo ljubazni..

I tako ja..Kakva takva, ali ista..Posmatram..

Nasmijem se sama ponekad i sjetim pjevača,  javno poznatog soulmate-a. On je gledao sve moje faze i uvijek bio isti. Nepodnošljivo ljubazan. Dosljedan sebi, onom što jeste, dok sam se ja kršila da se prezentujem i pronađem svoje izgubljene kosti. Još jedna kvačica na mudrosti koje su nastale iz naše velelepne ljubavi.

..I gledam sve te očaranosti žena muškarcima i muškarca ženama i sve njih odsječene od sopstvenih zapažanja, osjećaja, zdravih granica. Odsječene nekada davno, da bi održali taj surovi porodični sistem.

Sistem u kojem se pravimo da je sve u redu. I kada ništa nije u redu. Osjetiš hladnoću u porodičnom domu, ali porekneš sopstveno opažanje. Odsječeš. Osjetiš se neprimjećenom, slažeš se. Sve je u redu. Tako treba da bude. I onda, trideset godina kasnije, poričeš svaki otkucaj svog srca govorivši sve je u redu. Prilagodi se.  Nastavi ovim hladnim putem.

Gdje smo sve sve slagali, duga je lista..

Na moru sam napravila liste poricanja. Šta sam sve porekla u odnosu sa svojom primarnom porodicom. Šta sam sve porekla u odnosu sa djetetom, Šta sam sve porekla u vezi sopstvenih želja. Slana voda je odnijela sve.

I dokučila sam tu sjebanu temu povjerenja. Kome da vjerujem?

Svom opažanju, svom osjećaju, svojim dubokim vrijednostima. Nema više prilagođavanja.

Ostajem ista. Ukorijenjena u sopstveno srce.

Fantazije moje mile, odakle dolazite?

Ljudi provode 53% svog vremena u fantazijama. I hvala kosmosu na tome. Fantazije su pomogle djeci da prežive sve svoje traume. Fantazije pomažu i nama, velikoj djeci da preživimo sve svoje. Sve.

Ali malo je velike djece koja se pitaju prava pitanja. Odakle dolaze te fantazije? Spremni da pojedete taj truth cake? C'mon, nije valjda da je veća cijena te istine od cijene oživljavanja fantazije? Have a bite!

Ova planeta toliko vapi za ogoljavanjem i ranjivošću i to je otprilike sve što me zanima.

Masa, znači mediji i dalje rade suprotnu stvar od ogoljavanja. Postavljaju glupa pitanja i pokušavaju sve i svakoga staviti u kalupe. Što je najgore, ljudi se tome odazivaju, valjda srećni što mogu da se prezentuju negdje, pa makar i ukalupljeni.

Mislim razumijem ja da ljudi misle da moraju zaraditi, sve objasniti i zaključiti, ali svijet je već odavno otišao u drugom pravcu.

I da hoćemo, ne možemo više da se unazadimo toliko da zanemarimo da kalupi više ne postoje. Ja sam živi dokaz da nekoga ne možete staviti u kalup. I mnogi oko mene su. Nekome je to inspiracija, neko počne da se trese u prisustvu neukalupljene osobe. Bitno je znati da možemo birati. Stres ili inspiraciju.

Nije do ljudi. Nikada nije do ljudi.

I kada ne bi bilo nikoga, ama baš nikoga na ovoj planeti, ja bih se osjećala isto kao što se osjećam u ovom trenutku.

Sve je unutra.

Šta biste uradili ili promijenili danas da stvarno nema drugih ljudi?

Nije do njih…

My life is a fucking movie

Izabrala sam dotaknem bliskost. Izabrala sam da držim svoje zlatno srce. U ruci. Izabrala sam da mu dam ključ. Odluke. Izbor. Ono će znati kad je vrijeme.

Do tada, ne šaljite mi attachment, ni u inbox. No attachment is a state of mind.

So..My life is a fucking movie..

A sve što smo vidjeli na filmovima je moguće, jer život je uvijek bio inspiracija za film.

Prošla su ta tri odvratna dana. Limit za mrak je isteao. Znam još ponešto osim majčinstva.

  • Tvoja, moja vrijednost je van granica ličnog ega. Ona je beskonačna. Proširi je. Spoznaj i osjeti njenu viziju umom.
  • Vrijeme je da budem slobodna od samovolje. Od vremenske dimenzije. Od situacija. Nisam planirala toliku slobodu. Još ne znam kako da izdržim sopstvene dubine. Ali namijenjeno mi je to.. Ko sam ja da se pitam.. Bog je uvijek imao dobre planove za mene. Samo što obično posljednja saznam za njih.

I ne vjerujem u steteotipne ženske „no body puts baby in the corner“ stavove. Cherry baby knows how to breathe  in the corner..

  • Biti satjeran u ćošak je najbolja stvar koja nam se može dogoditi.
  • Biti satjeran u ćošak je jedina neophodnost. Sjedi i jedi svoj truth cake.
  • Biti satjeran u ćošak je neprijatno. Budi u svom društvu. Budi svoj drug. Ne bježi u duhove (spirit/alkohol).
  • Jesi li overattached? Budi overattached. Ne mijenjaj nijednu jedinu stvar u vezi sebe. Ostani isti.
  • A znam i mjesto gdje svi možemo otići kada smo satjerani u ćošak…

 .. It's time. Da budemo vjerni. Da iskusimo potpunu predanost jednom biću.

Svojoj mašti, svojim snovima. Da im vjerujemo. Nikada nije bilo teže i lakše da to učinimo.

Maštaj! Kao nikada do sad.